Unutarnje tržište

Unutar jedinstvenog europskog tržišta, ljudi, robe, usluge i novac kreću se slobodno kao unutar jedne zemlje. Putujemo kako želimo širom unutarnjih granica EU-a radi posla ili užitka ili, ukoliko tako odaberemo, možemo ostati kod kuće i uživati u širokom spektru proizvoda iz čitave Europe. Premda ga sada uzimamo zdravo za gotovo, jedinstveno tržište predstavlja jedno od najvećih postignuća EU-a.

Srž Unije

Jedinstveno tržište čini srž današnje Unije. Međutim, kako bi se ono ostvarilo, ustanove EU-a i zemlje članice neprekidno su radile tijekom sedam godina od 1985., kako bi usvojile stotine zakona potrebnih za uklanjanje tehničkih, regulatornih, pravnih i birokratskih prepreka koje su ograničavale slobodnu trgovinu i kretanje.

Uspjele su protivno svim očekivanjima, no pobjeda je prošla uvelike neprimijećeno. Jedinstveno tržište nikada nije bilo izvorom popularnih predodžbi poput jedinstvene valute. Kao što je bivši predsjednik Europske komisije i inicijator čitavog projekta, Jacques Delors, izjavio: „Ne možete se zaljubiti u jedinstveno tržište“.

Bilo ono dopadljivo ili ne, jedinstveno tržište je, prema podacima Komisije, od 1993. kada je stvoreno, stvorilo nekoliko milijuna novih radnih mjesta te više od 800 milijardi eura dodatnoga bogatstva. Zahvaljujući jedinstvenom tržištu, telefonski pozivi u Europi koštaju djelić cijene od prije deset godina. Mnogi su avioprijevoznici značajno spustili svoje cijene i otvorene su mnoge nove veze. Kućanstva i poduzeća diljem Europe sada mogu birati opskrbljivače električnom energijom i plinom.

Kako to djeluje?

S uklanjanjem prepreka trgovini i otvaranjem nacionalnih tržišta, veći se broj poduzeća može međusobno natjecati. To znači niže cijene i veći izbor za potrošače. Poduzeća koja prodaju na jedinstvenom tržištu imaju neograničen pristup gotovo 500 milijuna potrošača u Europskoj uniji – što im omogućuje postizanje ekonomije i učinkovitosti razmjera, što se zauzvrat prevodi u niže cijene. Jedinstveno tržište također europskim poduzećima pruža ključnu odskočnu dasku za širenje na današnja globalizirana tržišta.

Četiri slobode kretanja – za robu, usluge, ljude i kapital – poduprte su nizom potpornih politika. Čvrsta protutrustovska politika EU-a sprečava poduzeća da fiksiraju cijene ili uređuju tržišta među sobom. Ljudi se mogu slobodnije kretati zbog potreba posla jer zemlje članice EU-a međusobno priznaju mnoge akademske i stručne kvalifikacije.

Put koji se još mora prijeći

Ne smijemo ostati zaslijepljeni uspjesima jedinstvenog tržišta tako da ne vidimo njegove mane. Uslužni sektor, na primjer, otvorio se sporije nego tržišta za robu, premda je 2006. usvojen novi zakon koji tvrtkama omogućuje da iz svojeg središta nude niz prekograničnih usluga.

Kašnjenja su također utjecala na financijske usluge i prijevoz, sektore u kojima i dalje postoje odvojena nacionalna tržišta. Fragmentirana priroda nacionalnih poreznih sustava također koči integraciju i učinkovitost.

Većina financijskih usluga liberalizirana je do 2005. godine. U ožujku 2007., ministri Europske unije su se dogovorili o ujedinjenju nacionalnih režima plaćanja. Rezultat toga bit će jednostavnije korištenje kreditnih ili debitnih kartica u inozemstvu i jednostavniji transfer novca u drugu zemlju EU-a. Naknade banaka za prekogranična plaćanja već su smanjene.

Zaštita jedinstvenog tržišta

Jedinstveno tržište većinom se oslanja na tržišno natjecanje i regulatorna tijela koja trebaju održavati razinu pogodnu za slobodno kretanje robe i usluga. Slobodno kretanje ljudi zajamčeno je Sporazumom iz Schengena (nazvanim po malom gradu u Luksemburgu u kojem je potpisan). Njime se uklanjaju provjere na većini unutarnjih granica EU-a, a jačaju se kontrole na vanjskim granicama EU-a. Slobodno kretanje unutar EU-a ovisi o sigurnim vanjskim granicama.

Putovanja bez putovnica zajamčena Schengenskim sporazumom vrijede za 24 zemlje članice EU-a. Pet je zemalja zasad zadržalo nacionalne granične kontrole za putovanja unutar Europske unije: Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska i Cipar, te Bugarska i Rumunjska koje su Uniji pristupile 2007. godine.

Uklanjanje prepreka trgovini i slobodnom kretanju velika je prednost za one koji se bave trgovinom ili putuju iz opravdanih razloga. Međutim, kriminalci svih vrsta traže način kako iskoristiti sustav u svoju korist. EU je odgovorila na kriminal bez granica stvaranjem sustava policije bez granica i suradnjom u području kaznenog pravosuđa. Europol, Europski policijski ured, dio je tog odgovora. To je i Schengenski informacijski sustav, pomoću kojeg nacionalna policija razmjenjuje informacije o traženim ili osumnjičenim prijestupnicima. U okviru projekta Eurojust, zemlje članice pomažu višim tužiteljima, policajcima i odvjetnicima u središnjem timu koji radi na borbi protiv organiziranog kriminala.